Sadržaj

Trčanje

Napredne tehnologije su uzele maha u svijetu sporta. Trčanje nije izuzetak. Iza nas je vrijeme kada smo se kao trkači oslanjali na osjećaj, a sada je vrijeme kada su pametni uređaji (satovi, telefoni sa trkačkim aplikacijama, heart rate trake, slušalice itd.) postaju naši najbolji prijatelji. Njima mjerimo pređene kilomentre, tempo trčanja, otkucaje srca, snagu i sl. a sve u svrsi praćenja i poboljšanja performansi.

U današnjem izlaganju ćemo se osvrnuti na to koji su najvažniji elektronski uređaji koji mogu trkačima pomoći da trčanje bude još bolje i učinkovitije:

1. Pametni satovi

Jedna od ključnih investicija za svakog trkača je kvalitetan pametni sat. Na našem tržištu danas možemo naći prave male “ručne računare” koji, osim vremena, prate čitav spektar metrika presudnih za napredak.

Moderni uređaji ne mjere samo distancu i tempo; oni analiziraju vašu kadencu, vertikalnu oscilaciju, elevaciju, zonu pulsa, pa čak i preciznu snagu trčanja. Baš kao i kod pametnih telefona, ponuda je podijeljena na entry-level, mid-range i premium modele, a odabir zavisi od toga koliko duboko želite da zaronite u analizu svojih podataka.

Zašto je pametni sat neophodan? Glavna prednost je mogućnost preciznog doziranja napora. Trkači, naročito početnici, često upadaju u zamku “ega” a to znači da tokom laganih treninga trče brže nego što bi trebali, ulazeći u takozvanu sivu zonu gde je napredak minimalan, a umor veliki. Sat je tu da vas upozori i zadrži u idealnoj zoni.

Osim navedenog, napredne funkcije poput praćenja oporavka i kvaliteta sna direktno nam govore koliko je tijelo spremno za naredni napor. Većina modela danas nudi i integrisane planove treninga, vodeći vas korak po korak do vašeg prvog polumaratona ili maratona.

2. Monitori srčanog pulsa (HRM)

Većina satova danas mjeri puls direktno sa zgloba, ali ako želite precizne podatke tokom jakih intervala, najbolje je sat upariti sa trakom za grudi ili optičkim senzorom za ruku.

Zašto je to važno? Optički senzori na satu mogu da “zakažu” kod brzih promjena tempa zbog pokreta zgloba i vibracija. S druge strane, trake (naročito one oko grudi) fiksirane su na mjestu đe su smetnje minimalne, pa pružaju mnogo pouzdanije podatke. To je ključno za sve koji treniraju po srčanim zonama.

Suština je u pametnom doziranju napora: trčanje uzbrdo zahtijeva sporiji tempo kako biste ostali u željenoj zoni. Ako trkač kojem je zona 2 tempo 5:30 min/km pokuša da zadrži tu brzinu na usponu, puls će odmah otići u narandžasto ili crveno (zona 4 ili 5). Time se gubi smisao treninga i bespotrebno umara organizam, što otežava oporavak za sljedeću sesiju.

3. Senzori za patike (Foot Pods) – powermeter

Iako pričamo o trčanju, mjerači snage su „zlatni standard“ postali u biciklizmu, gdje su u poslednjih 15 godina gotovo istisnuli pulsmetre. Razlog je jednostavan: srce ne može trenutno da isprati eksplozivni napor, dok mjerač snage u realnom vremenu pokazuje tačan potisak na pedali.

U praksi to znači sljedeće: ako radite interval u zoni 4 (npr. 250–280 W), sa mjeračem snage ste u ciljanom opsegu od prve sekunde. Kod pulsa postoji zadrška, pa trkači često nesvjesno uđu u previsoke zone pokušavajući da što brže podignu broj otkucaja. Taj isti princip sada primjenjujemo i u trčanju. Bez obzira na spoljašnje faktore poput uspona ili vjetra, senzor na patici omogućava trkaču da se drži tačnog intenziteta koji trening zahtijeva.

Naravno, ovo ne znači da u trčanju treba isključiti jednu od navedenih tehnologija već od obje treba uzeti najbolje što nude. Konkretno moj odabir je da na laganim treninzima se fokusiram na puls, a kod bržih intervalnih treninga ili tempo treninga volim više pratiti inforamcije o vatima (snazi).

3. Slušalice

Iako lično nijesam veliki pobornik nošenja slušalica tokom trčanja, nemoguće je zanemariti njihovu ogromnu popularnost i ulogu koju imaju za mnoge trkače. Za mnoge je muzika ili omiljeni podkast ključni izvor motivacije koji pomaže da se prebrode najteži kilometri.

Ipak, moj skepticizam proizilazi isključivo iz bezbjednosnih razloga. Visok nivo zvuka može značajno prigušiti čulo sluha, što je u urbanim sredinama, gdje je interakcija sa saobraćajem neizbježna, izuzetno opasno. Smanjena svjesnost o okruženju, bilo da su u pitanju automobili, biciklisti ili drugi trkači, povećava rizik od nezgoda. Zato, ako ne možete bez njih, birajte modele koji omogućavaju protok spoljnih zvukova ili držite jačinu tona na nivou koji vam dozvoljava da ostanete u kontaktu sa svijetom oko vas. Još jedna bitna stvar, prelaženje prelaza sa slušalicama u ušima je saobraćajni prekršaj :).

Da li nam je sve to zaista potrebno?

Kratko i jasno: jeste (uz oprez sa slušalicama), ukoliko težite napretku i dosljednosti. Iako tehnologija ne trči umjesto vas, ona je tu da svaki kilometar učini efikasnijim, sigurnijim i zanimljivijim. Ipak, pazite da ne postanete ‘rob sopstvenih uređaja’. Neka vam oni služe da bolje upoznate svoje tijelo i njegove granice. Ali ne zaboravite da, pored svih brojki koje donose napredak, sačuvate ono najvažnije – čisto uživanje u pokretu.

Autori članka: Road Runners Montenegro