Sadržaj
Trčanje
Svi trkači, od rekreativaca do profesionalaca, dobro poznaju onaj osjećaj kada su „u zoni“. Kilometri se lako nižu, padaju lični rekordi, osjećaju se nepobjedivo i sasvim logično, donose odluku da treniraju još više i jače. Ali onda, iznenada, nešto počinje da se mijenja. Noge postaju konstantno teške, tempo koji je donedavno bio lagan sada djeluje težak za održati, a nekada i sama pomisao na obuvanje patika i odlazak na trening izaziva stres. U ovom slučaju nije došlo do udaranja u trkački zid. Ovdje je došlo do udaranja u jedan podmukliji zid, a to je zid pretreniranosti.
Kako nastaje zid pretreniranosti
Do ovog stanja dolazi kada disbalans između fizičkog stresa, odnosno treninga, i oporavka traje predugo. Mnogi trkači, u iskrenoj želji da što brže napreduju, upadaju u klasičnu zamku uvjerenja da je više uvijek bolje. Istina je drugačija: mišići se ne grade dok trčimo, već isključivo dok se odmaramo.
Kada tijelu uporno uskraćujete vrijeme potrebno za popravku mikropukotina u mišićima i obnovu nervnog sistema, neminovno ulazite u stanje dubokog i hroničnog umora. Taj umor sabotira svaki vaš trud.
Znakovi upozorenja prije povrede
Znakovi upozorenja obično su tu mnogo prije nego što dođe do ozbiljne povrede — samo ih treba prepoznati. Ukoliko primijetite da vam je jutarnji puls u mirovanju viši za pet do deset otkucaja od uobičajenog, to je jasan signal da je tijelo pod velikim stresom.
Performanse počinju da padaju. Trudite se mnogo više, a trčite sve sporije. Prate vas hronične upale mišića i sitna probadanja u tetivama koja danima ne prolaze. Zanimljivo je da pretreniranost udara i na psihu. Uprkos ogromnoj iscrpljenosti, često dolazi do nesanice, nervoze i gubitka motivacije. Česte prehlade su takođe signal, jer je i imuni sistem kompromitovan.
Kako probiti zid pretreniranosti
Da biste preskočili ovaj zid i vratili se starom ritmu, prvi i najteži korak jeste da dozvolite sebi odmor. Nekoliko dana odmora neće uništiti teško stečenu kondiciju. Naprotiv, spasiće vam trkačku sezonu i spriječiti eventualne povrede.
Posvetite se i “nevidljivom treningu” — spavajte kvalitetno, unosite dovoljno proteina i redovno se hidrirajte. Umjesto svakodnevnog trčanja, rješenje može biti vožnja bicikla ili plivanje.
Važno je shvatiti da odmor nije odsustvo treninga, već njegov najvažniji dio. Ponekad je jedini način da probijete zid zapravo hrabrost da se na trenutak stane.
