Sadržaj
Trčanje
Ako ste ikada probali trčanje maratona ili polumaratona, vjerovatno ste se naslušali priča o “zidu” u koji udara ne baš mali broj trkača. Za laike, nije riječ o pravom zidu od cigle koji stoji ispred vas negdje na 15. ili 16. kilometru. Riječ je o momentu kada noge iznenada postanu teške. Disanje postaje otežano, a mozak počinje da šalje panične signale i traži od vas da se odmah zaustavite.
Mnogi trkači misle da je u pitanju samo pad motivacije. Udaranje u zid je zapravo vrlo stvaran, fiziološki proces kroz koji tijelo prolazi kada ostane bez osnovnog goriva.
Šta se dešava u tijelu kada nestane goriva
Tijelo sagorijeva dvije vrste “goriva”: ugljene hidrate i masti. Glikogen, sačuvan u mišićima i jetri, primarni je izvor energije za trčanje visokog intenziteta. Problem je u tome što su naši rezervoari glikogena prilično ograničeni. Obično traju oko 90 do 120 minuta intenzivnog napora.
Kada potrošite te zalihe, tijelo je prinuđeno da pređe na sagorijevanje masti. Iako u organizmu imamo obilje masti, njihovo pretvaranje u energiju zahtijeva znatno više kiseonika. Sam proces je i mnogo sporiji. Zbog toga tempo u trci značajno opada, a vi imate osjećaj nemoći.
Priprema za trčanje maratona: kako izbjeći “zid”
Sudar sa zidom se može izbjeći ili barem znatno ublažiti. Priprema počinje danima prije same trke. Ključ je u takozvanom “carbo-loadingu” — svjesnom povećanju unosa složenih ugljenih hidrata u danima pred start. Cilj je maksimalno napuniti rezerve glikogena.
Kada trka počne, važno je da ne čekate da ogladnite ili osjetite pad energije. Energetski gelovi, izotonici ili gumene bombone na svakih 45 minuta do sat vremena pomažu tijelu da održi nivo šećera u krvi.
Pored ishrane, česta greška je prebrz start. Poneseni adrenalinom i masom trkača, mnogi krenu znatno brže od planiranog tempa. To dovodi do preranog sagorijevanja glikogena. Pametno isplanirana trka i malo sporiji početak čuvaju energiju za trenutak kada vam je najpotrebnija.
Mentalna priprema: probijanje zida
Iako je zid fizički fenomen, njegovo probijanje je i te kako mentalna igra. Pripremljene pozitivne mantre pomažu. Fokus na ritam disanja takođe. Dijeljenje preostale kilometraže na manje, savladive djelove može pomoći trkačima da prebrode krizu.
“Zid” jeste nepredvidiv. Ali uz pametnu strategiju i adekvatnu pripremu prije same trke, on postaje samo još jedna prolazna prepreka na vašem putu do cilja.
Autori članka: Road Runners Montenegro
